Ono sto su Kooks-i jos od pocetka zeljeli je postati dio velike britanske rock tradicije koja je pocela s Kniksima pa se razvijala preko Bowieja, po cijoj su pjesmi s albuma “Hunky Dory” preuzeli ime, te koju sada predvode grupe poput Blur i Supergrass. I ovaj album je pun nekakvih hipermelodicnih gitarskih pop pjesama kao sto je to bio slucaj na njihovom debitantskom albumu “Inside In”. Jedino sto je na ovom albumu jaci utjecaj Kniksa mozda zato sto je album snimljen u istoimenom studiju Raya Daviesa. Medutim sve ostalo je isto, sto znaci da i ovaj album prsti energijom i raspjevanim refrenima, da naravno nisu se bas puno odmakli od njihovog poznatog zvuka. Ali tko uopce mari za evoluciju kad oni sklepaju par dobrih pjesama kao sto su “See The Sun”, “Mr.Maker” ili pak “ Always Where I Need To Be” i onda je sve ok. Moj zakljucak nakon svega je … Kooks-i su jos uvijek zeleni i moraju jos puno uciti od legendi, ali ako nastave ovim putem i naprave par preinaka mogli bi i sami postati legende.

Tags: ,